Tankoo niŋ firiŋo duwaa bankoo ye
Dawuda la Jabuuroo.
1 Tentoo be Yaawe* ye, n na semberaŋ beroo,
ate le ye n nindi keloo la,
fo m buloo koyita lewu.
2 Ate le mu m maakoyilaa kendoo ti,
aniŋ n na tatoo.
A mu n ye tata bambandiŋo le ti,
aniŋ n na kiisandirilaa.
A mu n ye tankaraŋ koteeroo* le ti,
n ka bambu ate le kooma.
Ate le ka banku koteŋ moolu noo
ka ì ke n na maroo to.

3 Yaawe, moo mu muŋ ne ti
fo i hakiloo ka bula a la?
Hadamadiŋo mu muŋ ne ti
fo i ka a hati?
4 Moo la baluwo la sutiyaa be le ko,
niiseloo niŋ niijiyo teema,
a ka yeemaŋ ne katabake komeŋ niiniyo.

5 Kooni Yaawe, i la saŋ fatoolu yele,
i ye jii duuma.
Konkoolu maa, ì ye siisii.
6 I la saŋ ŋalasoo ŋalasindi,
i ye i jawoolu janjandi.
I la kalabeñoolu fayi, i ye ì kidindi.
7 I buloo tiliŋ ka bo naŋ santo,
i ye n cansu ka n kiisa jii diinondiŋo kono,
ka m bondi banku koteŋ moolu bulu,
8 wolu mennu ka faniyaalu fo,
ì ka kali faniyaa kaŋ.

9 Hee Alla, m be suukuu kutoo laa la i ye le.
M be a laa la i ye niŋ kooraa le la.
10 Ite le ka nooroo dii mansoolu la,
aduŋ ite le ye Dawuda tankandi,
i la dookuulaa.
11 N tanka jawu la hawusaroo* ma,
i ye m bondi banku koteŋ moolu bulu,
mennu ka faniyaalu fo,
aduŋ ì ka kali faniyaa kaŋ ne.

12 Allamaa ǹ dinkewolu ye ke ì la fondinkeeyaa kono
komeŋ yiri mendiŋolu.
Allamaa ǹ dimmusoolu ye ke
komeŋ samasiŋ ñiimaalu
mennu ka tara mansabuŋo tonkoŋolu la,
ka a muta.
13 Allamaa ǹ na buntuŋolu ye faa siimaŋo siifaa bee la.
Allamaa ǹ na beeyaŋolu ye jiidi wuliwuloolu la,
hani fo wuli taŋolu, ǹ na kenoolu kono.
14 Allamaa ǹ na tuuraalu ye duni jamaalu yoronna.
Allamaa saatewo tata sansaŋo kana teyi,
moo kana taa mutoo kono.
Allamaa maasiiba kumboo kana ke
ǹ na mbeedoolu kaŋ.

15 Seewoo be banku le moolu ye,
wo neemoolu keta mennu ye.
Seewoo be moolu le ye
mennu la Alla mu Yaawe ti.
من أجل خلاص الشعب ونموّه
1 لِداوُدَ:
تَبارَكَ الرّبُّ صَخرَتي. يُعَلِّمُ يَدَيَّ القِتالَ وأصابعي الحربَ.
2 هوَ راحِمي وحِصْني. مَعقِلي ومُنقِذي وتُرْسي. بهِ أحتَمي فَيَرُدُّ شعبـي‌ إلى طاعَتي.
3 يا ربُّ، ما الإنسانُ حتّى تَتَعَرَّفَ لَه، وا‏بنُ الإنسانِ حتّى تَحسِبَ لَه حِسابا‌.
4 فما الإنسانُ إلاَّ نَفخَةُ رِيحٍ،
وأيّامُهُ كظِلٍّ عابرٍ.
5 يا ربُّ اخفِضْ سَماواتِكَ وا‏نْزِلْ.
إلمِسِ الجبِالَ فتَصيرَ دُخانا.
6 أبرقْ ببروقِكَ فتُشَتِّتَهُم.
أرسِلْ سِهامَكَ فتَدحَرَهُم.
7 أرسِلْ يَديكَ مِنَ العَلاءِ ونَجِّني. مِنَ المياهِ الكثيرةِ ومِنْ أيدي الغُرَباءِ أنقِذْني.
8 أفواهُهُم تَنطِقُ بالباطلِ، ويَمينُهم يَمينُ زُورٍ.
9 أُنشِدُ لكَ يا اللهُ نشيدا جديدا.
على عودٍ بِــعَشَرةِ أوتارٍ أُرتِّلُ لكَ.
10 يا واهبَ المُلوكِ خلاصا. يا مُنقِذَ داوُدَ عبدِهِ.
11 نَجِّني‌ مِنَ السَّيفِ القاطعِ، ومِنْ أيدي الغُرَباءِ أنقِذْني. فأفواهُهُم تَنطِقُ بالباطِلِ، ويَمينُهُم يَمينُ زُورٍ.
12 ليكنْ بَنونا كالغُروسِ النَّاميَةِ في شَبابِهِم، وبَناتُنا كأعمدَةٍ مَنحوتَةٍ في زوايا الهَيكلِ.
13 لِتَمْتَلِـئْ مَخازِنُنا مِنْ كُلِّ صِنْفٍ. لِتُنتِـجْ غنَمُنا الألوفَ المُؤلَّفَةَ في رُبوعِنا.
14 لِتَحمِلْ بقَرُنا وتَلِدْ مِنْ دُونِ إجهاضٍ‌ ولا خُسرانٍ، ولا يكُنْ صُراخُ ضيقٍ في ساحاتِنا.
15 هَنيئا للشَّعبِ الّذي لَه مِثلُ هذا. هَنيئا للشَّعبِ الّذي إلهُهُ الرّبُّ.