Eliya ye sanjoo muta a maŋ ke
1 Saayiŋ Eliya meŋ bota Tisibe Kileyadi tundoo kaŋ, ko Ahabu ye ko, “Ŋa n kali Yaawe* la, Banisirayila la Alla, m mu meŋ na dookuulaa ti ko komboo te ke la sako sanjoo ñiŋ saŋ naalaalu bee kono, niŋ a maŋ ke n na kumoo kaŋ ti.”
2 Bituŋ Yaawe la kumoo naata Eliya kaŋ ka a fo a ye ko, 3 “Bo ñiŋ dulaa to i ye taa tiliboo la, aduŋ i si taa i maabo Keriti bolondiŋo to daameŋ to be Yoridani Boloŋo ye tiliboo la. 4 I be miŋo ke la bolondiŋo le to, aduŋ ŋa kaanaa kunoolu yaamari le ka domoroo jindi i ye naŋ jee.”
5 Bituŋ Yaawe ye meŋ fo a ye, a ye wo le ke. A taata Keriti bolondiŋo to, Yoridani tilibo karoo la, a sabatita jee. 6 Kaanaalu ñinnu ka mbuuroo niŋ suboo samba a ye naŋ ne soomandaa-wo-soomandaa, aniŋ wulaara-wo-wulaara. Bituŋ a ka i miŋ bolondiŋo to.
Furuyaamusoo meŋ tarata Sarefati
7 Kabiriŋ waati bota a la, bolondiŋo ñiŋ naata jaa, kaatu sanji maŋ ke nuŋ bankoo kaŋ. 8 Bituŋ Yaawe la kumoo naata Eliya kaŋ ka a fo a ye ko, 9 “Wuli saayiŋ i ye taa Sarefati meŋ be Sidoni bankoo kaŋ, aduŋ i si sabati jee. Ŋa furuyaamusoo yaamari wo dulaa to le ka domoroo dii i la.” 10 Bituŋ a taata Sarefati. Kabiriŋ a futata saatee dundaŋ daa to, a ye furuyaamusoo tara loo ñiniŋo la jee. Bituŋ a ye a kumandi, a ko a ye ko, “Dukaree, n so jiyo domandiŋ na mindaŋo kono ŋa m miŋ.” 11 Kabiriŋ a ka taa jiyo kamma, a ye a kumandi, a ko a ye ko, “Dukaree, i si mbuuroo domandiŋ fanaa samba n ye naŋ.”
12 Furuyaamusoo ye a jaabi ko, “A be koyiriŋ ñaameŋ ko Yaawe be baluuriŋ ne, mbuuru te nte bulu. Fariña munku bulufaa doroŋ ne be m bulu keraŋo kono, aniŋ tuloo domandiŋ dumboo kono. M be loo kala dantaŋ ne ñini kaŋ teŋ ka a samba suwo kono, fo n si tabiroo ke n niŋ n dinkewo ye a domo. Wo koolaa konkoo si naa m̀ faa.”
13 Eliya ko a ye ko, “Kana jaakali. Taa suwo kono, i ye a ke komeŋ i ye a fo ñaameŋ. Bari i si munkoo domandiŋ jani n ye mbuuroo ti foloo ka bo meŋ be i bulu, aduŋ i si a samba n ye naŋ, bituŋ i si doo dadaa i faŋo ye, aniŋ i dinkewo. 14 Kaatu Yaawe, Banisirayila la Alla ye ñiŋ ne fo ko, i la munkoo te baŋ na keraŋo kono, aduŋ i la tulu dumboo te jaa la fo luŋo meŋ na Yaawe be sanjoo jindi la bankoo kaŋ.”
15 A taata, aduŋ a ye a ke komeŋ Eliya ye a fo a ye ñaameŋ. Bituŋ luŋ-wo-luŋ domoroo ka tara jee le, Eliya ye, aniŋ musoo ñiŋ ye, aniŋ a dinkewo. 16 Kaatu munkoo maŋ baŋ keraŋo kono, aduŋ tulu dumboo maŋ jaa, komeŋ Yaawe la kumoo ye a yitandi ñaameŋ, Eliya ye meŋ fo.
17 Bituŋ wo koolaa, waatoo naata soto, wo musoo ñiŋ meŋ taa mu buŋo ti, dinkewo naata saasaa. A la saasaa semboo naata kafu kuu, labaŋo la a la niijiyo loota. 18 Musoo ñiŋ ko Eliya ye ko, “Alla la moo, n na muŋ kuu le be i kono? Fo i naata le ka n na junuboolu waañaari aniŋ ka a tinna n dinkewo ye faa baŋ?”
19 Eliya ye a jaabi ko, “I dinkewo dii n na naŋ.” A ye a muta a bulu ka a samba santo laabuŋo kono a faŋo be sabatiriŋ daameŋ, a ye a landi a la laaraŋo kaŋ. 20 Bituŋ a woosiita Yaawe ye ka a fo ko, “Yaawe n na Alla, fo i be kooroo kuwo laa la ñiŋ furuyaamusoo fanaa kaŋ ne baŋ, n niŋ meŋ be sabatiriŋ, ka a dinkewo la faa saabu?” 21 Bituŋ Eliya ye i laa ka i tilinjaŋ kambaanendiŋo ñiŋ kaŋ ko siiñaa saba, aduŋ a woosiita Yaawe ye ka a fo ko, “Yaawe n na Alla, dukaree, ñiŋ dindiŋo niyo murundi a kaŋ.”
22 Yaawe ye Eliya la woosiyo moyi, bituŋ dindiŋo niyo muruta a kaŋ, aduŋ a baluuta kotenke. 23 Eliya ye dindiŋo ñiŋ sika, a niŋ a jiita naŋ ka bo santo buŋo kono ka a samba naŋ buŋo kono duuma. A ye a dii a baamaa la, a ko a ye ko, “A fele, i diŋo baluuta le!”
24 Bituŋ musoo ñiŋ ko Eliya ye ko, “Saayiŋ ŋa a loŋ ne ko ite mu Alla la moo le ti, aniŋ fanaa ko Yaawe la kumoo meŋ ka bo i daa kono tooñaa le mu.”
إيليا ينبـئ بالقحط
1 قالَ إيليَّا التِّشْبـيُّ مِنْ سُكَّانِ جلعادَ لأخآبَ: «حَيٌّ هوَ الرّبُّ إلهُ إِسرائيلَ الّذي أعبُدُهُ لن يكونَ في هذِهِ السِّنينَ المُقبِلَةِ نَدىً ولا مطَرٌ إلاَّ حينَ أُعلِنُ ذلِكَ‌».
2 وقالَ الرّبُّ لإيليَّا: 3 «إِذهَبْ مِنْ هُنا نحوَ الشَّرقِ وا‏ختَبِـئْ عِندَ نهرِ كريتَ شَرقيَّ نهرِ الأُردُنِّ، 4 فتَشربَ مِنَ النَّهرِ، وأنا أمَرتُ بَعضَ الغِربانِ أن يُطعِموكَ هُناكَ». 5 فذهَبَ وفعَلَ كما قالَ لَه الرّبُّ. فأقامَ عِندَ نَهرِ كريتَ شَرقيَّ الأُردُنِّ. 6 وكانَتِ الغِربانُ تأتيهِ بِـخُبزٍ ولَحمٍ في الصَّباحِ وفي المساءِ، وكانَ يشربُ مِنَ النَّهرِ. 7 وجَفَّ النَّهرُ بَعدَ أيّامٍ لأنَّ المطَرَ لم يَنزِلْ على الأرضِ.
إيليّا في صرفة صيدا
8 فقالَ الرّبُّ لإيليَّا: 9 «إِذْهَبْ إلى صِرْفة صيدا وأقِم هُناكَ، فأنا أمَرتُ أرملَةً أنْ تُطعِمَكَ‌. 10 فذهَبَ إيليَّا إلى صِرْفةَ. ولمَّا وصَلَ إلى مدخَلِ المدينةِ رَأى هُناكَ أرملَةً تجمَعُ حطَبا. فناداها وقالَ لها: «هاتي شُربَةَ ماءٍ». 11 وفيما هيَ ذاهِبةٌ لِتأتيَ بِها، ناداها وقالَ: «هاتي كِسرَةَ خُبزٍ». 12 فقالَت لَه: «حَيٌّ هوَ الرّبُّ إلهُكَ لا خُبزَ عِندي، ولكِنْ عِندي قَبضةٌ مِنَ الدَّقيقِ في القصعَةِ وقليلٌ مِنَ الزَّيتِ في الخابـيةِ، وها أنا أجمَعُ عُودَينِ مِنَ الحطَبِ لأُعِدَّ طَعاما لي ولا‏بني، فنأكُلُه ثُمَّ نموتُ مِنَ الجُوعِ». 13 فقالَ لها إيليَّا: «لا تخافي. إذهَبـي كما قُلتُ، لكِنِ إخبِزي أوَّلا قِرصا صغيرا وهاتيهِ لي، وما تبَقَّى مِنَ العجينِ ا‏خْبِزيهِ لَكِ ولا‏بنِكِ. 14 فالرّبُّ إلهُ إِسرائيلَ قالَ: قَصعَةُ الدَّقيقِ عِندَكِ لا تفرَغُ، وخابـيَةُ الزَّيتِ لا تَنقُصُ إلى أنْ يُرسِلَ الرّبَّ مطَرا». 15 فذهبَت وعمِلَت كما قالَ إيليَّا، وأكلَت هيَ وهوَ وأهلُ بَيتِها أيّاما، 16 وقَصعَةُ الدَّقيقِ ما فرِغَت، وخابـيةُ الزَّيتِ ما نقَصَت، كما قالَ الرّبُّ على لِسانِ إيليَّا.
17 وبَعدَ ذلِكَ مَرِضَ ا‏بنُ الأرملَةِ صاحبةِ البَيتِ مرَضا شديدا حتّى ماتَ 18 فقالَت لإيليَّا: «ما لي ولكَ يا رَجُلَ اللهِ، جِئتَني لِتُذَكِّرَني بِذُنوبـي وتُميتَ ا‏بني». 19 فقالَ لها: «أعطيني ا‏بنَكِ». وأخذَهُ مِنْ حِضنِها إلى العُليَّةِ‌ الّتي يُقيمُ فيها ومدَّدَهُ على سريرِهِ 20 وصرَخَ إلى الرّبِّ وقالَ: «أيُّها الرّبُّ إلهي، لِماذا أسَأْتَ إلى الأرملَةِ الّتي أضافَتني فأمَتَّ ا‏بنَها؟» 21 وتمَدَّدَ على الصَّبـيِّ ثَلاثَ مرَّاتٍ وصرَخَ إلى الرّبِّ وقالَ: «أيُّها الرّبُّ إلهي، لِتَعُدْ رُوحُ الصَّبـيِّ إليهِ». 22 فا‏ستَجابَ الرّبُّ لَه، فعادَت روحُ الصَّبـيِّ إليهِ وعاشَ. 23 فأخذَ إيليَّا الصَّبـيَّ وأنزَلَهُ مِنَ العُليَّةِ إلى البَيتِ، وسَلَّمَهُ إلى أمِّهِ وقالَ لها: «أُنظُري عاشَ ا‏بنُكِ». 24 فقالَت لَه الأرملَةُ: «الآنَ عَلِمْتُ أنَّكَ رَجُلُ اللهِ، وأنَّ كلامَ الرّبِّ في فَمِكَ صادِقٌ حَقًّا».