Yeremiya niŋ Pasihuri la waaliyo
1 Silaŋ Pasihuri, Immeri dinkewo meŋ mu piriisoo* ti, aduŋ ate le mu Yaawe* Batudulaa Buŋo* topatoolaalu la kuntiyo ti, a ye a moyi ŋa kumoolu mennu bankee n na kiilaariyaa kono. 2 Bituŋ a ye kaŋo dii ka n lipa, aniŋ ka m bula kutiŋo la Benjamini Dundaŋ Daa to, meŋ be tintoo kaŋ, Yaawe Batudulaa Buŋo to. 3 Wo saamoo, biriŋ Pasihuri ye m bondi kutiŋo la, n ko a ye ko, “Yaawe ye too meŋ dii i la, a maŋ ke Pasihuri ti, a ye i too ke Maasiiba Moo le ti, maasiiboo karoo bee la. 4 Kaatu Yaawe ye ñiŋ ne fo ko, a be i ke la maasiiba moo le ti i faŋo ye, aniŋ i teerimaalu bee ye. Ì jawoolu be ì faa la niŋ hawusaroo* le la keloo kono, i faŋo ñaa ye tara a la. A be Yahuuda moolu bee duŋ na Babiloni bankoo mansakewo bulu le. A be ì samba la mutamoolu le ti Babiloni bankoo kaŋ, aduŋ a be ì faa la niŋ hawusaroo le la. 5 A be ñiŋ Yerusalaamu saatewo naafuloo bee dii la ì jawoolu la le, ì la sotofeŋolu bee, ì la feŋ kummaalu, aniŋ Yahuuda mansoolu la kodiforoo niŋ sanoo bee. Ì be a ke la ñapinkaŋ feŋo le ti ka a samba Babiloni bankoo kaŋ. 6 Ite Pasihuri, aniŋ i la suukononkoolu bee le be taa mutoo kono Babiloni bankoo kaŋ. I be faa la jee le to, ì ye i baadee, i niŋ i teerimaalu bee, i ye faniyaa kumoolu fo mennu ye.”
Yeremiya woosiita Yaawe ye
7 Hee Yaawe, i ye n sondi le,
aduŋ n sonta le.
Ite le bambanta n ti,
i ye n noo le.
Ì ka n ke jelefeŋo le ti tiloo muumewo,
moo bee ka n ñaawali.
8 Niŋ m be diyaamu la waati-wo-waati,
fo n si wuuri,
aniŋ ka sari ko,
“Fitinoo! Kasaaroo!”
Ite Yaawe la kumoo foo keta n ye
jalayiroo niŋ jelefeŋyaa le ti luŋ-wo-luŋ.
9 Bari niŋ n kumata ko,
n te i la kuma fo la kotenke,
waraŋ ka diyaamu i tooyaa la,
i la kumoo ka ke n jusoo kono le ko dimbaa,
ko dimbaa meŋ be fo n jusoo kono.
M bataata n deyi la a kaŋ ne,
n te wo noo la faŋ.
10 N ka moo jamaa le moyi ŋunuŋunu la ko,
“Maasiiboo le be karoo bee la!
Ali taa a la kuwo dantee!
Ali ŋà a la kuwo dantee maralilaalu ye!”
Hani n teerimaalu bee le be koroosiroo la
ka n na boyoo je.
Ì ka a fo le ko,
“Tumandoo a be a faŋ dundi la le,
wo to le m̀ be n kutu la a la,
ŋà ǹ na juloo joo a to.”

11 Bari ite Yaawe be loo la n ye le
ko kelejawaroo meŋ silaŋñaa warata.
Wo to n toorandilaalu be boyi la le,
ì te i kutu la n na.
Ì be malu la baake le,
kaatu ì te kututeyi la.
Ì la maloo be tu la le fo abadaa,
a te ke la ñina kuu ti.
12 Hee Yaawe Alihawaa Maariyo*,
i ka moo tilindiŋolu kotobo le,
i ka sondomoo niŋ hakiloo kono je le.
N jerindi julujoo la i be meŋ ke la ì la,
kaatu ŋa n na kuwo tu ite le bulu.

13 Ali suukuwo laa Yaawe ye,
ali ye a jayi!
Kaatu a ye moo toorariŋolu niyo tankandi
kuu jawu kelaalu bulu le.

14 Dankoo ye tara luŋo ye,
luŋo meŋ nte wuluuta!
M baamaa ye n wuluu luŋo meŋ na,
Allamaa a kana ke luŋ barakariŋo ti.
15 Dankoo ye tara wo moo ye,
meŋ ye a kibaaroo naati m faamaa ye ko,
“I ye diŋo le soto, dinkee!”
ka m faamaa kontaanindi.
16 Allamaa wo maarii ye ke ko
Yaawe ye saatewolu mennu kasaara nuŋ,
a maŋ balafaa ì ye.
Allamaa a ye wuurikaŋo moyi soomandaa,
aniŋ kele wuuroo, tilibuloo.
17 Bayiri a maŋ m faa wuluuñaŋo kono,
m baa konoo ye ke n na kaburoo ti,
a ye tu konomaayaa to fo abadaa.
18 Muŋ ne faŋo ye a tinna nte wuluuta,
ka bataa niŋ niikuyaa taki,
ka n siyo baŋ maloo kono?
اعتقال ارميا واطلاقه
1 وسَمِعَ فَشحورُ‌ بنُ إميرَ الكاهنُ، وهوَ رئيسُ القَيِّمينَ على هَيكلِ الرّبِّ، أنَّ إرميا يتَنَبَّأُ بهذِهِ الكَلِماتِ، 2 فضَرَبَهُ وحبَسَ رِجلَيهِ في القُيودِ، بِبابِ بنيامينَ الأعلى‌، عِندَ بَيتِ الرّبِّ.
3 وفي الغَدِ أطلَقَ فَشحورُ إرميا مِنَ الخشَبَةِ، فقالَ لَه إرميا: «ما دعا الرّبُّ ا‏سمَكَ فَشحورَ، بلِ الرُّعبَ مِنْ كُلِّ جِهةٍ‌». 4 لأنَّ هذا ما قالَ الرّبُّ: سأجعَلُكَ رُعبا، أنتَ وجميعَ أحِبَّائِكَ، فيَسقُطونَ بِسَيفِ أعدائِهِم وعيناكَ تَنظُرانِ، وأجعَلُ يَهوذا كُلَّها في يَدِ مَلِكِ بابِلَ، فيَسبـيهِم إلى بابِلَ ويقَتلُهُم بِالسَّيفِ. 5 وأجعَلُ كُلَّ ثروةِ هذِهِ المدينةِ، وكُلَّ مَحاصيلِها ونفائِسِها وكُلَّ كُنوزِ مُلوكِ يَهوذا في أيدي أعدائِها، فيَغنَمونَها ويأخُذونَها إلى بابِلَ. 6 وأنتَ، يا فَشحورُ، تُسبَى معَ جميعِ سُكَّانِ بَيتِكَ إلى بابِلَ وتموتُ فيها وتُدفَنُ أنتَ وكُلُّ أحِبَّائِكَ الّذينَ تنبَّأْتَ لهُم بِالكَذِبِ‌».
شكوى إرميا
7 خدَعتَني يا ربُّ فا‏نخَدَعتُ،
وغالَبتَني بِقُوَّتِكَ فغَلَبتَ.
صِرْتُ أُضحُوكَةً ليلَ نهار،
وجَميعُهُم يَستَهزِئونَ بـي.
8 كُلَّما تكَلَّمتُ صَرَختُ
ونادَيتُ بِالويلِ والدَّمارِ‌،
حتّى صارَ كَلامُ الرّبِّ عارا
ومهانَةً ليلَ نهار.
9 فإِنْ قُلتُ: «لن أذكُرَ الرّبَّ
ولا أتَكَلَّمَ بِاسمِهِ مِنْ بَعدُ»،
أحسَسْتُ بِنارٍ مُحرِقَةٍ
مَحبوسَةٍ داخِلَ عظامي،
أُحاوِلُ كَبتَها ولا أقدِرُ.
10 أسمَعُ الكثيرينَ يَهمُسونَ،
والرُّعْبُ حَولي مِنْ كُلِّ جانِبٍ:
«دَعُونا نشتَكي علَيهِ!»
ويقولُ كُلُّ أصحابـي،
وهُم يُراقِبونَ سُقوطي:
«لَعَلَّهُ يَزِلُّ فنَقوى علَيهِ
ونَأخُذَ ثَأرَنا مِنهُ».
11 لَكِنَّ الرّبَّ معي كجَبَّارٍ،
يُخيفُهُم فيَعثُرونَ ولا يَقومونَ.
يَخزَونَ خِزيا ولا يَنجَحونَ.
12 فيا أيُّها الرّبُّ القديرُ
يا مَنْ تَمتَحِنُ الحَقَّ
وترى أعماقَ القُلوبِ،
دَعني أرى انتقامَكَ مِنهُم
فإلَيكَ فَوَّضتُ دَعوايَ.
13 رَنِّموا للرّبِّ وسبِّحوا
أنقَذَ المِسكينَ مِنْ يَدِ الأشرارِ.
14 مَلعونٌ اليومُ الّذي وُلِدْتُ فيهِ،
الّذي ولَدَتْني أُمِّي فيهِ لا يَكُنْ مُبارَكا.
15 مَلعونٌ مَنْ بَشَّرَ أبـي:
أنْ وُلِدَ لكَ ابنٌ لِـيُفَرِّحَهُ،
16 لِـيَكُنْ ذلِكَ الإنسانُ كَمُدُنٍ
دَمَّرَها الرّبُّ‌ في غَيرِ رَحمَةٍ،
يَسمَعُ الصُّراخَ في الصَّباحِ
وضَجيجَ القِتالِ عِندَ الظَّهيرةِ!
17 لَيتَ الرّبَّ‌ قتَلَني في الرَّحِمِ
حتّى تكونَ لي أُمِّي قَبرا،
فتَبقى حُبلى إلى الأبدِ.
18 لِماذا خَرَجتُ مِنَ الرَّحِمِ
لأرى البُؤسَ والحُزْنَ
وتَفنى أيّامي في العارِ.