Mansamarali banku tilindiŋo
Psalm-90-14
1 A juubee, mansa be soto la le,
meŋ be maraloo ke la tiliŋo kono,
aduŋ a la maralilaalu be tooñaa le taamandi la.
2 Ì meŋ-wo-meŋ be ke la moolu ye le ko taradulaa,
ka ì tankandi foñoo la,
aniŋ ka maabodulaa soto,
niŋ burufatoo naata.
Ì be ke la le ko boloŋo,
meŋ ka woyi keñewuloo* kono,
aniŋ bere konkoo niiniyo kene kenseŋo kono.
3 Wo to, moolu mennu ñaalu ye jeroo ke,
ñaalu te biti la kotenke,
aduŋ moolu mennu tuloolu ka moyiroo ke,
si i lamoyi.
4 Moo caawuriŋo sondomoo be fahaamuroo ke la le,
bibilaa ye kumoo fo, a ye koyi.
5 Ì te toolewo kumandi la moo kummaa la kotenke,
sako ka tapalewo buuñaa.
6 Kaatu toolewo ka tooleeyaa diyaamoo le ke,
aduŋ a sondomoo ka tara feeroo le siti kaŋ,
ka kuu jawoo baara.
A buka tara Alla la kuu to,
aduŋ a ka kuu sotobaloo le fo Yaawe* la karoo la.
A ka konkotoo konkoriŋo tu jee le,
a ka mindootoo bali jiyo la.
7 Tapalewo ka tapaleeyaa doroŋ ne taamandi,
aniŋ ka kuu jawoo kurukuru.
A ka fuwaaroolu kasaara a la faniyaa kumoo le la,
hani a ye a tara wo fentaŋolu be tooñaa siloo le kaŋ.
8 Bari moo kendoo ka feere kendoo le taamandi,
aduŋ a ka loo kuu kendoo le kaŋ.
Dandalaaroo Yerusalaamu musoolu ye
9 Alitolu musu dahaariŋolu,
ali i paree ka i lamoyi n na.
Alitolu dimmusoolu mennu be siikuuriŋ,
ali ali tuloo loo n na kumoo la.
10 Janniŋ sanji kiliŋ alitolu mennu be siikuuriŋ,
be jarajara la le,
siimaŋ katitaa te soto la,
aduŋ ali la wayini* yiroolu te diŋ na.
11 Alitolu musu dahaariŋolu, ali jarajara,
ali maamaŋ alitolu dimmusoolu mennu be siikuuriŋ.
Ali ali la duŋ feŋolu wura,
ali ye booto funtoo siti ali tewo la faanoo ti,
ka ali la niikuyaa yitandi.
12 Ali ali sisoo lipa niitooroo kamma,
kaatu kene jambandiriŋo kasaarata le,
aniŋ wayini yiri kankaŋolu.
13 Ŋaniŋ sutoolu le be faliŋ kaŋ n na moolu la bankoo kaŋ.
Ali woosii moolu la kuwo la,
mennu be kontaaniriŋ nuŋ saatee seewooriŋo kono.
14 Mansabuŋo kenseŋo le be tu la jee,
saatee duuriŋo ye tara kiideeriŋ.
Tatoo niŋ kantari buŋo be ke la daafeŋolu la dinkiraa le ti fo abadaa.
Faloolu si i bidibidi jee,
a ye ke beeyaŋolu ye daañini dulaa ti,
15 fo janniŋ Alla la Nooroo be jii la ǹ kaŋ naŋ ka bo santo,
keñewuloo ye ke banku kendiŋo ti,
banku kendiŋo ye dibi yiri sutoo la.
16 Tiliŋo ye taama keñewuloo kono,
tooñaa ye sabati banku kendiŋolu to.
17 Tiliŋo be naa ke la kayiroo le ti,
aduŋ tiliŋo fanaa be naa tenkuŋo le naati la
aniŋ lannoo fo abadaa.
18-19 Hani wo, samberoo be jii la yiri sutoo kaŋ ne,
a ye jee bee kasaara ka taa fo saatewo,
bari n na moolu be tara la sabatiriŋ dinkiraa tenkundiŋo le to,
koridaa tankariŋolu kono,
aniŋ foñondiŋ dulaalu, moo te ì batandi la daameŋ.
20 Seewoo be moo le ye,
meŋ ye a la fiifeŋolu fii boloŋ daalu to,
a si a la ninsoolu niŋ a la faloolu bula,
ka ì daañini daa-wo-daa.
الملك العادل
1 سيَأتي مَلِكٌ يملِكُ بالحَقِّ
وحُكَّامٌ يَحكُمونَ بالعَدلِ،
2 ويكونُ كُلُّ واحدٍ كمَخبأٍ مِنَ الرِّيحِ
وكسَدٍّ يقي مِنَ السَّيلِ،
كسَواقي ماءٍ في أرضٍ قاحِلةٍ
وكظِلِّ صَخرٍ عظيمٍ في قَفرٍ.
3 فلا تَنكسِفُ عُيونُ النَّاظِرينَ،
وآذانُ السَّامِعينَ تُصغي.
4 قلوبُ المُتَسَرِّعينَ تَلزَمُ الرَّصانةَ،
وألسِنَةُ المُتَلَعثِمينَ تَنطَلِقُ بفَصاحةٍ.
5 اللَّئيمُ لا يُدعَى كريما بَعدُ،
ولا الماكِرُ يُقالُ لَه نبـيلٌ،
6 لأنَّ اللَّئيمَ يَنطِقُ باللُّؤْمِ،
وقَلبُهُ يُفكِّرُ بالشَّرِّ.
يُمارِسُ أعمالَ الكُفرِ.
ويتكلَّمُ على الرّبِّ با‏فتِراءٍ.
يـبقى الجائِـعُ بدونِ طَعامٍ،
ويُحرَمُ العَطشانُ مِنَ الشُّربِ.
7 والماكِرُ وسائِلُهُ خبـيثةٌ،
يكيدُ المكايدَ لِلمَساكينِ
ويتَّهِمُ البائسينَ بأقوالِ الزُّورِ
8 أمَّا الكريمُ فبالمَكارِمِ يُفكِّرُ،
وعلى المكارِمِ تقومُ سيرَتُهُ.
تحذير للنساء المترفات
9 إنهَضْنَ يا مُترَفاتُ وا‏سمَعنَ صوتي!
وا‏نتَبِهْنَ يا مُطمَئِنَّاتُ إلى قولي.
10 بَعدَ سنَةٍ مِنَ اليومِ ترتَعِدْنَ،
لأنَّ القِطافَ يمضي ولا جَنْيَ.
11 إضْطَرِبْنَ أيَّتُها المُترَفاتُ،
ويا أيَّتُها المُطمَئِنَّاتُ ارتَعِدْنَ
إخلَعْنَ ثيابَكُنَّ وتَعَرَّينَ
وا‏لبَسْنَ المُسوحَ‌ على أوساطِكُنَّ.
12 أُلطُمْنَ على الأثداءِ وتَحَسَّرنَ
على الحُقولِ الجميلةِ والكُرومِ المُثمِرةِ
13 وعلى التُّربةِ في أرضِ شعبـي،
حيثُ يطلعُ الشَّوكُ والعُلَّيقُ،
وعلى بُيوتِ الفَرَحِ كُلِّها
في المدينةِ الّتي في عيدٍ.
14 القصرُ يَهجُرُهُ ساكِنوهُ،
والمدينةُ الصَّاخِبةُ تُخلى.
القلعَةُ‌ والبُرجُ كِلاهُما
يصيرانِ مَغاوِرَ إلى الأبدِ،
ومَمرحا لحَميرِ الوحشِ
ومَرعًى لقُطعانِ الماشيةِ.
15 لكنَّ الرُّوحَ تَفيضُ مِنَ العَلاءِ،
فتَصيرُ البرِّيَّةُ جَنائنَ
والجَنائِنُ تُعَدُّ غابا
16 فيَسكُنُ العَدلُ في البرِّيَّةِ
ويُقيمُ الحَقُّ في الجنائِنِ،
17 ومعَ العَدلِ يجيءُ السَّلامُ،
ومعَ الحَقِّ دوامُ الرَّاحةِ والأمْنِ.
18 ويحِلُّ شعبـي في مُقامِ السَّلامِ،
وحَيثُ الطُّمَأنينَةُ والرَّاحةُ والهَناءُ،
19 لا البرَدُ يكسِرُ أشجارَ الغابةِ
ولا المدينةُ تُحَطُّ إلى الحضيضِ.
20 هَنيئا لكُم تَزرَعونَ عِندَ كُلِّ ماءٍ،
وتُسَرِّحونَ الثَّورَ والحمارَ في كُلِّ مَرجٍ.